U nedjelju, 21. listopada, sudjelovali smo na Boranki – najvećoj akciji volonterskog pošumljavanja opožarenih područja Dalmacije. Usprkos kiši, vjetru – buri, vedra čela išlo je 46 naših članova do zvjezdarnice Zvjezdano selo Mosor (iznad Splita) gdje smo virtualna stabla, koja smo već odavno posadili na stranici www.boranka.hr napokon pretvorili u prava.
No naša je avantura započela dan ranije, u subotu, kad smo u 6 sati krmeljavi i neispavani, ali vidno uzbuđeni, napokon krenuli na dugo očekivano putovanje. No nikako doći do cilja. Naši najmlađi imali su osjećaj kao da putujemo na drugi kraj svijeta. Tako da je putovanje do Splita otprilike podsjećalo na scenu iz poznatog dječjeg animiranog filma – „Ima li još puno Papa Štrumpf?“. Da se razbudimo, na jednom stajalištu, vrijeme smo prekratili jutarnjim razgibavanjem a.k.a. pozdravom suncu, koji je vodila naša Velika Nika. A onda smo i zaplesali Macarenu te Ketchup Song, nasmijavajući tako sve prolaznike u automobilima.[widgetkit id=”8″ name=”Boranka1″]
Brđani su mlađim članovima priredili prvo veliko iznenađenje odvevši ih odmah na početku do Tvrđave Klis, poprišta slavnih bitaka između Uskoka i Turaka. Obožavatelji serije „Igra prijestolja“ među nama bili su posebice opčinjeni činjenicom kako hodaju putem Majke zmajeva Daenerys Targaryen. Klis nas je impresionirao svojom veličinom, ljepotom, ali i pogledom na Split od kojeg zastaje dah. I iako nismo svi imali hrabrosti popeti se na najvišu kulu, bio je to divan početak jednog posebnog vikenda.
Kad smo se napokon spustili u Split, dočekali su nas naši ljubazni domaćini iz odreda OIP Brodosplit te SK Split, koji su nas smjestili u svoje prostorije. Eliminirali smo posljednje ostatke hrane koju su nam mame spakirale za put i bili smo spremni za nešto čemu smo se posebno veselili cijeli tjedan; posjet Poljudu.

[widgetkit id=”9″ name=”Boranka2″]

Ispred Poljuda napokon su nam se pridružili dragi prijatelji iz Turopoljske udruge skauta „Tur“. Naš domaćin, gospodin Frano Grgurević iz HNK „Hajduk“ dočekao nas je i odveo na sam teren. Tu je uslijedilo još jedno iznenađenje. Naime, uvjereni kako će Zavjet polagati tek navečer, članovi koji su napokon zaslužili odredsku maramu, bili su šokirani kad smo izvadili hrvatsku zastavu te počeli prozivati njihova imena. Koliko su bili uzbuđeni govori i činjenica da su se apsolutno svima tresle ruke prilikom izgovaranja Zavjeta, a nekima su krenule i suze od sreće. Petnaest naših članova tako je zamijenilo Žabica marame pravima.

[widgetkit id=”10″ name=”Boranka3″]

Gospodin Grgurević proveo nas je potom Poljudom, ispričavši nam ukratko nešto o povijesti. Vidjeli smo trofejne sobe gdje nismo mogli prestati zuriti u sve te predivne nagrade, s nadom da će oba naša odreda jednog dana posjedovati toliko pehara. A razgledavanje smo završili u dvorani za press konferencije, gdje smo se svi imali priliku fotkati na sjedalima koja su tijekom intervjua rezervirana za trenere i igrače.
Potom smo prošetali do Rive gdje smo dobili malo slobodnog vremena za razgledavanje i kupovinu suvenira, dok su se brđani opustili uz dugo željenu kavu.
Poslije večere podijelili smo se u sedam ekipa te pod vodstvom naših brđana započeli noćnu igru po središtu Splita. Kroz razne zadatke naučili smo koješta o samom gradu, ali i posjetili sve važnije turističke točke u i oko Dioklecijanove palače, što smo morali dokazati fotkama. Komunicirali smo s lokalnim stanovništvom, ali i vježbali svoj engleski ne bi li došli do odgovora na razna pitanja. Sve su se ekipe iznimno potrudile i uspjele obaviti sve zadatke i prije zadanog roka. Iako je borba bila vrlo tijesna, jedna je ekipa bila ipak malo uspješnija od ostalih te je tako pobjedu odnijela Perina ekipa „Žešći trol“.

[widgetkit id=”11″ name=”Boranka4″]

Bili smo toliko umorni kad smo se vratili u prostorije naših domaćina SK Splita i OIP Brodosplita da su neki zaspali i prije nego se ugasilo svjetlo.
A ujutro, još jedna neočekivana avantura. Zbog male greške u komunikaciji s našim vozačem, završili smo na suprotnoj strani Mosora od one na kojoj je zvjezdarnica. No vođeni uzrečicom „Izviđač se nikad ne gubi, samo ponekad ide malo dužim putem“, tješili smo se da smo mi jedini sudionici Boranke koji su upoznali Mosor uzduž i poprijeko.
Na Mosoru su nas dočekali bura i lagana kiša, ali nismo se dali smesti. Bili smo odlučni da svoja virtualna drvca pretvorimo u prava. U početku smo se malo mučili, ali kad smo se „ušemili“ nova stabalca su samo nicala. „Borko“, „Čaj“, „Kikić“, „Azra“ i mnogi drugi postali su stvarni. Himna akcije bila je „U šumi pod borom“ sa željom da se sadnice uhvate i izrastu u predivnu šumu.
Bilo je malo tuge među najmlađima što ne smiju rukovati najpopularnijim oruđem Boranke, pijukom. Tužno su uzdisali da jedva čekaju narasti kako bi i oni mogli njime kopati rupe. Sjetit ćemo se toga za par godina na logoru, pa ćemo vidjeti hoćete li i dalje time biti toliko oduševljeni 😛

[widgetkit id=”12″ name=”Boranka5″]

Neki su se imali priliku voziti u Boranka Dusteru, što je također upotpunilo dojam cijele akcije.
A kad je poslovni direktor Saveza izviđača Hrvatske Dan Špicer na razglas objavio kako možemo prestati s poslom, jer smo napravili i više od planiranog, bilo smo iznimno ponosni.
Kod zvjezdarnice nas je dočekao prefini ručak, ali i pogled još ljepši od onoga s Klisa. A kako drugačije može neka naša akcija završiti nego photo sessionom :D.

[widgetkit id=”13″ name=”Boranka6″]

Kad smo sjeli u autobus, većina je kapitulirala i zaspala na nekih sat vremena. Posebice brđani, koji su se umorili kopajući silne rupe za naše borove. A onda smo se razbudili te uz pjesmu, igre i, nimalo čudno za nas, enormne količine hrane, grickalica i slatkiša napokon došli do Rakovog Potoka i kraja ove naše avanture.
Ovim putem još jednom od srca zavaljujemo HNK Hajduk što su nam omogućili posjet Poljudu. Našim domaćinima iz SK Split te OIP Brodosplit što su nas lijepo ugostili. Prijateljima iz TUS Tur s kojima smo opet stvorili lijepe uspomene. A posebno Savezu izviđača Hrvatske i Splitskom skautskom zboru na organizaciji ove hvalevrijedne akcije.

I možemo se samo nadati kako ćemo jednog dana doći ponovno do zvjezdarnice koja će biti okružena šumom koju smo i mi pomogli posaditi, pa će nam srca biti još ispunjenija nego što su bila jučer.