Prvi rođendan uvijek je posebna prigoda, pa tako i u životu jednog odreda. S obzirom da nismo mogli biti svi zajedno 14. rujna, odlučili smo ga proslaviti protekle subote. A ima li simboličnijeg načina od pohoda na Okić po kojem ponosno nosimo ime?
Dočekalo nas je oblačno jutro, ali nismo se dali obeshrabriti. Zajedničkim zborom svih patrola i kluba brđana ispred našeg sjedišta, OŠ Mihaela Šiloboda u Svetom Martinu pod Okićem, započeli smo dan. Potom smo napravili fotku na istom mjestu kao i godinu dana ranije. Neki su od nas narasli u visinu, a neki u širinu 😛 Ali većina nas je i dalje tu, uz pojačanje mladih snaga.
Usprkos kiši, vjetru, kako kaže poznata izviđačka pjesma, vedra čela išli smo mi i nakon sat i pol hodanja došli na cilj, Planinarski dom dr. Maks Plotnikov.
[widgetkit id=”35″ name=”Rockas1″]
Malo smo se odmorili, presvukli u suhu odjeću, potamanili Evine kolačiće i bacilli na posao. Brđani su krenuli pripremati roštilj za ručak, dok su se ostali uključili u razne aktivnosti koje su pripremili istraživači. Učili smo vezati nove čvorove, kako se diže i spušta šator na natjecanjima, himnu družine te pravila scoutballa. Nažalost, lokalni mještani nisu nam dopustili da na njihovoj livadi igramo scoutball, pa smo morali samu igru odgoditi za neku drugu priliku. Kako bi se svi članovi još bolje upoznali i povezali, odigrali smo igru u kojoj su morali pronaći što više ljudi iz odreda koji s njima dijele iste interese ili vole iste stvari. Naučili smo da nam je, osim ljubavi prema izviđačima, puno toga zajedničko.
[widgetkit id=”36″ name=”Rockas2″]
Roštilj je bio i više nego dobar te smo se prejeli, a za desert poslužili mufine koje su pripremile Tea i Kristina. Ovdje moramo spomenuti i da su neki članovi prvi puta u životu probali svježu rajčicu i papriku, jer uporna teta Kristina nije dijelila meso onima koji nisu uzeli barem malo povrća. Zaključak dana, rajčica i paprika nisu ipak tako loši. Posebice uz roštilj 😛
Odigrali smo nekoliko igara koje su vodili istraživači, a onda je uslijedilo iznenađenje za neke članice; dugo željeno polaganje Zavjeta. Ponosu nije bilo kraja kad su napokon oko vrata stavile odredske marame i prestali biti “žabice”. Ovim putem još jednom čestitamo curkama koje su položile Zavjet.
[widgetkit id=”37″ name=”Rockas3″]
No tu nije bio kraj iznenađenjima, jer je naša Dora za ovu prigodu ispekla prefinu tortu. Nije bilo lako izboriti se za mjesto oko nje, kako bi mogli puhati u svjećicu. Našem najmlađem članu, Tibiju, najdraže je pak bilo pokušavati gurnuti prstiće u kremu.
17 je sati došlo brzinom munje i već je bilo vrijeme za rastanak. Do nekih daljnjih aktivnosti. Ni minutu prerano, jer je nebo samo čekalo da završimo prije nego je na Okić sručilo neviđeni pljusak. Perfect timing 😉
[widgetkit id=”38″ name=”Rockas4″]
Više fotki potražite u albumu na našoj Flickr stranici.
Helen